Lučin: Od stabla do šume

(izložba fotografija – 19. svibnja do 19. lipnja 2021.,
Med dvemi vodami, Centar za posjetitelje, Križovec)

Tko nije prizore u prirodi gledao Lučinovim očima, nije promatrao zainteresirano niti zaneseno. Srećom, zato postoji umjetnička fotografija. Čudna je moć fotografije da kao posebno hladan, tehnički i neosoban medij ipak tako neposredno prenese intimne impresije autora. Pažljiv će i angažirani promatrač u izložbi „Od stabla do šume“ vidjeti i iščitati više od samih prizora i motiva koje je autor zabilježio. Takav će promatrač proći kroz semantičku igru naslova izložbe u svojem realitetu i obogatiti svoje duhovne prostore jednim vrijednim i zdravim osvrtom na divote svijeta oko nas. A on je zaista divan.  

Promotrite kolorit tih fotografija, on najjače od svih izražajnih sredstava predstavlja našeg autora. I ne samo autora, nego i njegovu ideju o fotografiji i njegov odnos prema svojim motivima. Lučin u svim svojim kompozicijama pokazuje neki poseban osjećaj za svjetlo i boju. Vrlo često njegovi kadrovi živnu zahvaljujući blagoj podekspoziciji. Voli sjenu i to smjelu sjenu i tamniji ton boje, tako da to zagasito svjetlo sjaji u svojem koloritu. To je mudrost, znanje iskusnog fotografa koji poput slikara koji želi jači, pastuozniji premaz i markantniji kolorit – ne koristi veću količinu boje ili čišće nijanse boje, nego tamnije valere. Nije tajna u umjetnom saturiranju, nije tajna u umjetnom dodavanju informacija – sve je već tu. Pred našim očima. Samo se moramo prepustiti zanosu. I blagoslovljeni srećom da možemo uživati u Lučinovoj izložbi crpiti od njega taj odnos prema ljepotama šume i livada. Sve je bilo i tamo u tim prostorima. Oko autora. Stabla i šume. Putovi. Sezone. Topline i hladnoće. Svjetlo.

Zlatna i plava su najčešće na njegovoj paleti. Zlatna mu je zagasita, a plava uglavnom duboka. Možda sam subjektivan, možda sam previše njegovih fotografija pregledao tijekom godina našeg poznanstva, ali utvaram si da bih njegov autorski rad mogao prepoznati u moru drugih upravo po toj kolorističkoj distinkciji.

Lučin je jedan od pejzažnih fotografa koji je snažno utjecao na moj fotografski izraz i formirao me u vizualnom smislu. Ono što još nisam uspio postići u svojem izrazu i zato samo ljubomorno promatram kod njega jest sposobnost da se jedan običan, svakodnevan prizor pretoči u ozbiljnu kompoziciju. Suština je u jednostavnosti. Stabla su jednostavna. Šume su također jednostavne. Takve su uglavnom i kompozicije najboljih fotografija.  A to možemo shvatiti i kao životnu lekciju. Pronađite svoju omiljenu fotografiju i promatrajte ju. Uživajte u njezinoj jednostavnosti. Promatrajte ju svojim očima. Lučin će vam usput skromno i mirno reći što je to lijepo u prizoru.

Davor Žerjav, Fotoklub Čakovec