Da bi se kreativnost ostvarila potrebne su dvije kvalitete uma – inventivnost ili maštoviti um i slobodno razmišljanje ili otvoreni um. Naravno, najlakše je tako reći: „Potrebna je mašta, potrebna je sloboda.“ Iako nam je svima manje-više jasno što to znači, često ćemo se saplesti ako nas netko priupita da kažemo štogod pametno o toj temi. Teško možemo čak i objasniti pojam mašte i pojam slobode, kamoli da možemo objasniti koja je točno uloga maštovitosti i otvorenosti uma u fotografskome stvaranju. No, svakako znamo da su potrebne. Pod rizikom od sapletanja, hvatam se teme hrabro i slobodno.
To je, naravno, osobni stav. Naslov je možda morao biti: „Zašto je po mojem mišljenju vizualna kultura važnija od tehničke?“ Ali, eto, imam tu privilegiju pisati o svojim stavovima pa vi sami možete odabrati slažete li se s njima ili ne. A moj je stav jasan – vizualna je kultura u fotografiji važnija od tehničke. Neki bi možda pomislili da ću, pišući o tim dvjema kulturama, izraziti neki uopćeni postotak za postizanje savršene uravnoteženosti (primjerice: za dobru fotografiju potrebno je 76 % vizualne kulture i 24 % tehničke kulture), međutim, eto neću, prvenstveno zbog toga što mi ti postotci djeluju poprilično komično u ovom kontekstu, a i zato što i kad bi se ti postotci ikako mogli barem približno izračunati, oni bi varirali od situacije do situacije, od fotografa do fotografa. No, iz svojega iskustva mogu reći da je vizualna kultura važnija od tehničke (iako već znam da ću se dobro namučiti u objašnjavanju toga svog stava). Tu važnost htio bih istaknuti u kontekstu kreativnosti i kreativne fotografije, ne u kontekstu znanstvene, reproduktivne, djelomično reklamne i dokumentarne fotografije u kojima tehnika ipak može biti važnija od vizualne estetike.
Rad je osnovni preduvjet kreativnosti. Zašto? Pa jednostavno. Kreativnost je stvaranje, a da bi se nešto stvorilo, potrebno je uložiti napor, tj. potrebno je raditi i to redovito i predano. Najčešći je izgovor neproduktivnih pojedinaca za vlastite loše rezultate u stvaralaštvu „manjak inspiracije“. Kad netko tako kaže, može biti samo dvoje – ili je lijen, previše opušten i totalno neorganiziran, ili je zbog pretjeranoga rada došlo do zamora. Zamor je, iako neugodan za kreativca, srećom samo kraćega trajanja. U slučaju zamora, potreban je dobar odmor, pa će kod discipliniranoga pojedinca do inspiracije ipak doći, bez izuzetka. Najčešće se kod tog tzv. „nedostatka inspiracije“ ipak radi o lijenosti, tj. o premalo uloženoga truda i o manjku discipline ili o potpuno krivome shvaćanju suštine inspiracije. Radna je disciplina potrebna i u kreativnome stvaralaštvu, a ne samo u svakodnevnome radu na radnome mjestu ili u privatnome životu. Zahvaljujući radnoj disciplini u stvaralaštvu održava se stvaralačka forma (slično kao tjelesna forma u sportu ili sviračka forma u glazbi). Iz forme je vrlo lako izaći, potrebno je samo malo pretjeranoga opuštanja i već nam ništa ne ide od ruke. No, krenimo redom. U ovome ćemo članku pokušati malo približiti pojmove rada, discipliniranosti i inspiracije.
Kreativnost je sposobnost stvaranja novoga sadržaja i novoga načina prikaza sadržaja putem umjetnosti (naravno, kreativnost je prisutna i u znanosti). Hrvatska inačica riječi kreativnost bila bi stvaralaštvo. Da bi se nešto stvaralo, potrebno je uložiti energiju i vrijeme, tj. rad. Potrebno je biti uporan i marljiv. O radu i upornosti koji su potrebni za ostvarivanje kreativnosti pisat ćemo u narednom iz ove serije članaka. Osim rada, veliku ulogu u kreativnosti ima stil života. Taj se stil života oblikuje tijekom života složenim međuodnosima pojedinca i okoline, formira se odgojem, hrani motivacijom, mijenja i održava nekim životnim odlukama i stavovima.
Svijet je kaos. Fotografija je red. Fotografi žele iz kaosa svijeta putem vizualnih simbola uspostaviti red i tim redom (kompozicijom) komuniciraju s publikom. Taj je red iznad stvarnosti, nije stvarnost sama. Zbog toga odnosa vizualnoga reda fotografije i kaosa stvarnosti dolazi do najviše nesporazuma i nerazumijevanja medija fotografije ili samoga autora koji stvara u tome mediju. Vizualni simboli fotografske slike transformiraju našu, gledateljsku, potencijalnu percepciju stvarnosti u njegovu/njezinu, autorovu, predočenu imaginarnost i sklad koji je uspostavio svojim umijećem, vještinom, iskustvom, mišlju, doživljajem. Tim činom i produktom autor želi da se obrati pozornost na njegov osobni uvid u nadrealnu, fotografski oblikovanu simboličnu površinu. U toj igri kaosa i reda reflektira se kreativnost fotografa.
