Zašto je vizualna kultura u fotografiji važnija od tehničke?

To je, naravno, osobni stav. Naslov je možda morao biti: „Zašto je po mojem mišljenju vizualna kultura važnija od tehničke?“ Ali, eto, imam tu privilegiju pisati o svojim stavovima pa vi sami možete odabrati slažete li se s njima ili ne. A moj je stav jasan – vizualna je kultura u fotografiji važnija od tehničke. Neki bi možda pomislili da ću, pišući o tim dvjema kulturama, izraziti neki uopćeni postotak za postizanje savršene uravnoteženosti (primjerice: za dobru fotografiju potrebno je 76 % vizualne kulture i 24 % tehničke kulture), međutim, eto neću, prvenstveno zbog toga što mi ti postotci djeluju poprilično komično u ovom kontekstu, a i zato što i kad bi se ti postotci ikako mogli barem približno izračunati, oni bi varirali od situacije do situacije, od fotografa do fotografa. No, iz svojega iskustva mogu reći da je vizualna kultura važnija od tehničke (iako već znam da ću se dobro namučiti u objašnjavanju toga svog stava). Tu važnost htio bih istaknuti u kontekstu kreativnosti i kreativne fotografije, ne u kontekstu znanstvene, reproduktivne, djelomično reklamne i dokumentarne fotografije u kojima tehnika ipak može biti važnija od vizualne estetike.

Vizualna je kultura dio kolektivnoga i/ili osobnog identiteta koji podrazumijeva osviještenost u vizualnome, tj. likovnome smislu, poznavanje različitih oblika vizualne umjetnosti (slikarstvo, kiparstvo, arhitektura, grafika, dizajn, strip, fotografija, film, animacija, ilustracija itd.) i razvijene sposobnosti i vještine čitanja i odašiljanja vizualnih znakova (sposobnost vizualne komunikacije). Vizualna se kultura stječe učenjem, ona nije genetski „ugrađena“ u ljude, već je, kao uostalom i svaka druga kultura, „uzgojena“ i njegovana. Dakle, odgoj i obrazovanje igraju veliku ulogu u razvijanju vizualne kulture. Iako mnogi misle da je odgoj i obrazovanje prvenstveno u ingerenciji roditelja, učitelja i profesora, u današnje vrijeme vrlo veliki udio vizualnoga odgoja proizlazi iz masovnih medija. Tako se mlada osoba oblikuje putem televizije, filma, stripa, tiskovina, Interneta itd. To je oblikovanje neformalno i u velikoj mjeri slobodno, pa čak i bez stručnoga nadzora. Usmjereno i formalno oblikovanje vizualne kulture tijekom školovanja (pa i poslije u stručnome usavršavanju ili u samoobrazovanju), najučinkovitiji je i najusmjereniji oblik vizualnoga kultiviranja osobe jer se provodi sustavno, kontrolirano, ciljano pa čak i donekle mjerljivo. I druge institucije ili udruženja (galerije, muzeji, saloni, klubovi, strukovna udruženja), preuzimaju ulogu vizualnoga odgajatelja putem institucionalnog djelovanja (izložbe, projekcije, radionice, natjecanja, diskusije i sl.). Dakle, transfer vizualne kulture je složen i delikatan i, ironično, u vrijeme posebno snažne sveopće vizualne stimulacije putem medija, vizualna pismenost i sposobnost vizualne komunikacije nije kod prosječnoga čovjeka na zadovoljavajućoj razini. Velikim dijelom to možemo zahvaliti pošasti neukusa i kiča koji se potpomognuti digitalnim okruženjem šire bez kontrole i vrše snažan utjecaj na ljude.

Vizualna kultura dotiče mnoga područja i da bi se u svojoj kompleksnosti sagledala temeljito, potrebne su različite znanosti i znanstvene discipline koje joj pomažu: povijest umjetnosti, teorija likovne umjetnosti, teorija medija, estetika, psihologija, filozofija, sociologija i antropologija.

Petar Sabol: The dragonflies

S druge pak strane, tehnička kultura dio je kolektivnoga i/ili osobnog identiteta koji podrazumijeva osviještenost u tehničkome i tehnološkome smislu, poznavanje tehničkih tvorevina i razvijene sposobnosti i vještine koje omogućuju korištenje tehnologije na najučinkovitiji mogući način. Tehnička se kultura razvija prvenstveno školskim programima, ali i neformalnim oblicima učenja u tehnološki visokorazvijenome okruženju – najčešće kroz individualno eksperimentiranje tehnologijom ili međusobnom izmjenom iskustva korisnika tehnologije. Ta se kultura čak i neformalnim putem transferira vrlo usmjereno i sustavno jer se od proizvođača tehnologije redovito uz sam proizvod isporučuju i detaljne upute za uporabu. Osim toga, Internet je krcat savjetima i tutorijalima o tome kako koristiti tehnologiju i koje tehnike rada treba primjenjivati kako bi se došlo do određenoga cilja ili rezultata.

U nekom prosjeku, tehnički smo potkovani bolje nego vizualno. Tu nastaju problemi. Fotografija jest tehnička slika, za nju je potrebno tehničko znanje i savladana tehnika rada, spretnost u manipulaciji fotoaparatom, razumijevanje njegovih funkcija, razumijevanje optike. Međutim, u današnje vrijeme, fotografski su aparati tehnološki vrlo razvijeni i prosječno sve je manja uloga fotografa u utjecanju na tehnički aspekt slike – fotoaparat svojim programom i raznim tehnološkim rješenjima (optika, brzi i precizni automatski fokus, stabilizacija slike, algoritmi za izračunavanje ekspozicije itd.) rješava većinu tehničkih problema umjesto fotografa. Ono što fotoaparat ne može riješiti umjesto fotografa su vizualni problemi. Fotoaparat ne može kadrirati, odabrati sadržaj slike, staviti vizualne elemente u međusobni suodnos i pronaći najbolji modalitet prenošenja informacije koju želi prenijeti fotograf. Ako to znamo, zašto ipak toliko forsiramo tehnički aspekt fotografije? Industrija (zapravo ekonomija) nametnula nam je mišljenje da je tehnologija odgovor na sve probleme. Međutim, tehnologija još uvijek ne može rješavati vizualne probleme s kojima se u fotografiranju susrećemo. Ne može osjećati ono što mi kao kreatori fotografskih slika osjećamo, ne može vidjeti ono što mi vidimo kad vizualiziramo kadar, ne može imati ideju o slici kojom želimo komunicirati s našim budućim gledateljima. Meni je osobno taj fenomen zatvaranja oči pred vizualnom kulturom neobjašnjiv, čak i sa saznanjem o marketinškome utjecaju industrije fotografske tehnologije na korisnike fotoaparata. Kreativnost nikada neće doći do izražaja ako tehnologija prevlada nad likovnošću. To je kao kad bi slikar, kipar, arhitekt, kompozitor ili pisac bio više zaokupljen alatom koji stvara (kistom, dlijetom, dizalicom, notnim papirom ili perom) negoli sadržajem, idejom svoje umjetnosti.

Petar Sabol

Primjer iznimno nadarenoga kreativca možete pronaći u knjizi „Kreativna makrofotografija“. U njoj se opisuje rad i stil života fotografa Petra Sabola. Knjiga prikazuje cjelokupan kreativni proces do najsitnijih detalja, bez pokušaja propisivanja recepata za kreativnost (koji ionako ne postoje). Otkrijte kreativca u sebi i napredujte u fotografiji koristeći se našim izdanjima iz Edukativne biblioteke Fotokluba Čakovec. Knjigu možete naručiti i kupiti na našim stranicama.

Literatura:

SABOL, Petar; ŽERJAV, Davor. 2016. Kreativna makrofotografija. Fotoklub Čakovec. Čakovec.

ŽERJAV, Davor. 2014. Kôd fotografske slike. Fotoklub Čakovec. Čakovec

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *