Sabol: Kreativna makrofotografija

Kad sam s Petrom Sabolom 2013. započeo rad na našemu zajedničkom projektu – pripremi knjige „Kreativna makrofotografija“ – nisam ni slutio koliko će ta avantura biti zanimljiva i uzbudljiva. Takva je bila prvenstveno zbog toga što sam imao prilike iz prve ruke vidjeti proces nastajanja njegovih slika i stalno inzistiranje na boljem, ljepšem, originalnijem kadru. Sabolov fotografski rad pratim od samih početaka. Već su prvi njegovi radovi obećavali i on je izrazito brzo napredovao. Njegov vrtoglavi uzlet na svjetskim salonima fotografije i nije toliko važan. Važniji je njegov stalni vizualni napredak. Sabol konstantno istražuje magiju jutarnjega svjetla, bogatstvo nijansi boja livade i šume, njihove kontraste i sličnosti, šaroliki svijet kukaca, linije, oblike i teksture. To istraživanje duboko zadire i u kompoziciju, i u ravnotežu likovnih elemenata njegovih fotografskih slika, i u optiku objektiva i mikrokapljica rose, i u ispitivanje granica mogućnosti opreme, i u usavršavanje tehnikā snimanja. No prije svega, Sabol istražuje prirodu. Intimno. Motivi su mu postali opsesija. On je opčinjen životom na livadi. Razumije ga iz prve ruke, a ne iz udžbenika. Suosjeća s njim. Poštuje ga. Voli. Ta ljubav prema prirodi izvorište je autentičnosti njegovih fotografskih slika. Takve slike ne može snimiti netko tko nije razvio intiman odnos prema biosu, toj esenciji bića. Isto tako, tko ne voli prirodu, ne može razumjeti Sabolove slike. Ali, ima priliku promijeniti se, zavoljeti prirodu.

Prosječan suvremeni čovjek nema razvijen odnos prema livadnim kukcima, dapače, često ih smatra nižim bićima. Međutim, Sabol takav površan odnos mijenja jer uspijeva doprijeti do svoje publike i kao čovjek i kao autor. Iako mu je na raspolaganju samo vizualni kanal komunikacije s recipijentima, ta vizualnost koju prenosi putem izloženih fotografija toliko je jednostavna, čista, uređena, formalizirana i estetizirana da univerzalni fotografski kôd postaje u njegovim radovima još prohodniji i razumljiviji. Ono što je kodirano u svakoj njegovoj slici jest njegov odnos spram prirode i to onaj iskonski, arhetipski, autentičan. Njegove su slike namijenjene čistom vizualnom uživanju i zbog toga ostavljaju pozitivan dojam. Nije za njih potrebno predznanje, iskustvo ili godine. Samo emocionalna reakcija na sliku.

Autor izlaže četiri serije fotografija. Prva je bajkovita. Snimljena je Trioplanom 100 mm, starim objektivom koji se proizvodio sredinom XX. st. Optička nesavršenost objektiva i njegovo meko crtanje osiguravaju upravo taj dojam bajkovitosti. Majstorskom uporabom tog alata i poznavanjem svjetla, Sabol u drugim planovima slika specifično raspršene krugove svjetla u bokehu refraktirane jutarnjom rosom. I drugu seriju povezuje svjetlo, konkretno – zraka sunca koja pod određenim kutom pada u objektiv i time postaje sredstvo izražavanja dajući novi kontekst sadržaju fotografskih slika. U toj je seriji Sabol koristio zvjezdasti filtar. Treća je serija niz ekstremnih makrosnimaka u kojoj autor pokazuje svoju majstorsku umješnost i tehničku preciznost (tehnika spajanja fokusa). Sabol podastire sav potencijal mikrotekstura prirode koje se uvećane doimaju slikarski apstraktno. Četvrta serija prikazuje kukce u društvu, bilo da se radi o  parovima ili suparnicima, ili pak potpuno različitim vrstama. U raznim kombinacijama, obično simetričnim, kukci su istih vrsta. U nesimetričnim kadrovima miješaju se različite vrste i takve scene često ostavljaju dojam humornog.

Estetski doživljaj autorovih kompozicija nemoguće je izbjeći i nekoliko je elemenata bez kojih njegove fotografije ne bi imale autorski potpis. Prvi je boja koja je vesela i gusta. Drugi je oštrina i bogatstvo zabilježenih detalja. Treći je neoštrina stražnjih planova koja je kod Sabola podjednako važna kao i oštrina prednjih planova. Neoštrina ima istu jačinu i jasnoću te ostavlja jednako jak utisak kao i oštrina, samo je suprotnoga predznaka. Taj kontrast oštrine i neoštrine, kao i kontrasti boja čine njegove fotografske slike neobično živima. Četvrti je element najvažniji – ravnoteža. Slike su mu potpuno izbalansirane, ne titraju, nema u njima vizualno neugodnog, nema smetnji. Samo zen.