Stativ u fotografiji

Samo da se razumijemo na početku. Stativ nije za svakog. Stativ nije imperativ. Stativ vas ne čini boljim fotografima. Stativ ne rješava sve probleme, čak niti većinu. Stativ ponekad smeta. Stativ ponekad i uništi priliku za kadar. Za stativom žalimo kad ga nemamo uza se. (Zašto nemam neki manji i praktičniji koji bih stalno vukao!?) Psujemo ga kad ga vučemo sa sobom. (Jer, klatari se na ruksaku ili ga moramo držati u ruci, a staza je duga, zglobovi su slabi, žulja za rame.) Stativ je kontroverza! Manijak! Želiš ga i mrziš, lajkaš i hejtaš, s njim se oslobađaš i patiš.

Svejedno, stativ koristim kad god mogu. Dobar stativ ima nekoliko važnih prednosti bez kojih ne bih mogao snimati pejzaže ili predmete u studiju. Njegove su općenite prednosti:

  • stabilizira fotoaparat – moguće je dobiti savršeno oštre snimke bez obzira na brzinu zatvarača (omogućuje i duge ekspozicije);
  • memorira posljednju moju odluku o kadru – kod sporih snimanja to je velika prednost jer mogu u miru korigirati očište i sve elemente kompozicije postupno postaviti u savršene odnose;
  • može se horizontirati (važno za panorame, važno za pejzažnu fotografiju općenito);
  • omogućava precizno snimanje panorama.

Nedostaci su mu:

  • usporava rad (iako to može biti i prednost);
  • dodatno opterećuje fotografa ako se kreće pješice ili biciklom;
  • traži popriličnu investiciju – stativi nisu jeftini i točka.

Dobar stativ

Nekoliko je karakteristika dobrih stativa, ali one ne dolaze s povoljnom cijenom. Dobar stativ je u cjenovnom rangu između 2,000 i 4,000 kn. Vrhunski stativi stoje između 6,000 i 10,000 kn. Pa i više… Što je stvarno previše… Moje je iskustvo, doduše, ovakvo (trebalo mi je vremena da se opametim): jeftini stativ (400 kn) nisam mogao uopće koristiti pametno (bacio sam novac jer sam bacio stativ), s nešto kvalitetnijim stativom (Vanguard za oko 1500 kn) fotografirao sam 5-6 godina, ali sam pogriješio u izboru branda jer taj nema servisne dijelove u Hrvatskoj i jako su skupi, tako da ni tu nisam prošao baš dobro, da bih na kraju u Prizmi kupio Manfrottov stativ MK055XPRO3 s kuglastom glavom BHQ2 i preporodio se. Taj stativ (zajedno s glavom) košta oko 2,800 kn i to je velik novac ako razmišljamo o stativu samo kao o tronošcu. Međutim, ima niz dobrih karakteristika koje ću pokušati sažeti za sve vrste stativa.

manfrotto_mk055xpro3_bhq2_aluminum_tripod_with_1162346

Čvrstoća je prva važna karakteristika. Stativ mora biti stabilan i čvrst. Klimave noge ničemu ne služe. Što je manji broj sekcija u nogama za izvlačenje, to će stativ biti stabilniji. Stabilniji stativi su veći kad su sklopljeni. Najstabilniji su oni s 3 sekcije u nogama, a najmanje stabilni oni s 5 sekcija. Stabilnost ne osigurava samo manji broj sekcija, već i kvalitetni zglobovi i mehanizam za podešavanje kuta nožica stativa. Stabilnost osigurava i promjer nožica – što su deblje, to su stabilnije. Karbonski su stativi čvršći i lakši od aluminijskih, ali zbog toga i skuplji.

Prilagodljivost je druga važna karakteristika. Stativ mora ići u visinu, a mora se i moći spustiti nisko, tik do tla. Noge bi mu trebale imati više položaja (kutova) pod kojim stoje jer ponekad je to potrebno zbog konfiguracije tla. Ako stativ ima centralni stup koji se izvlači, bilo bi dobro da se on može izvući i zakrenuti i tako dodatno prilagoditi. To je posebno važno kod niskih položaja.

Robusnost je treća važna karakteristika. Stativ mora biti otporan na slučajne udarce, ispadanje, prevrtanje i sl. Ponekad ćemo stativ postavljati na stjenovitom terenu koji je sam po sebi opak prema opremi pa će kvaliteta izrade doprinijeti dugovječnosti stativa.

Nosivost je četvrta važna karakteristika. Stativ mora bez problema nositi masu aparata i objektiva koji se mogu brojati i u kilogramima. U specifikacijama stativa uvijek piše njihova maksimalna nosivost. Svakako odaberite stativ koji može nositi barem 30 % veću masu od kombinacije vašeg najtežeg objektiva i tijela aparata.

Masa stativa je peta njegova važna karakteristika. Lakše stative lakše prenosimo i lakše njima manipuliramo, ali teži stativi su stabilniji. Koje izabrati? Nisam do kraja pametan. U studijskim uvjetima ne smeta masa stativa, ali na terenu stativ ne smije biti previše masivan radi lakšeg prenošenja. Karbonski su stativi nešto lakši i čvršći od aluminijskih, ali su značajno skuplji. Čelični stativi su stabilni zbog svoje veće mase, ali su i preteški za stalno prenošenje. Aluminij za raju, karbon za gospodu. Čelik nikome… Ni med cvetjem ni pravice!

Glava stativa

Glava stativa je posebna priča. Bolji se stativi redovito prodaju odvojeno od glave, tj. glava im se može odvojiti. Glave su po vrsti: kuglaste, pan-tilt i panoramske. Kuglaste glave su brze i prilagodljive. Ja najradije koristim kuglaste glave. Novije kuglaste glave imaju dodatni regulator kojim se može fino podesiti otpor glave u slobodnom hodu. Dosta korisno za ugodan rad. Pan-tilt glave su sporije, ali i preciznije jer omogućuju fino podešavanje po 3 osi. Osobno nemam živaca prčkati po 3 osovine i gotovo. Tko voli, nek’ izvoli. Panoramsku glavu koriste specijalno fotografi koji većinom snimaju panorame jer im ona omogućuje rotaciju fotoaparata oko optičkog centra objektiva (nodalne točke ili čvorišta). Tom glavom izbjegava se problem paralakse pa se više slika može savršeno spojiti u panoramu.

Glava mora biti čvrsta i robusna. Kao i stativ, glava često ima ugrađenu libelu koja pomaže kod fotografiranja pejzaža ili arhitekture. Kuglaste glave često imaju (osim pomične glave na kugli) i pomičnu os ispod kugle koja služi za panoramiranje. Ako je ona označena i skalom od 360° onda je snimanje panorama puno lakše jer pomake u toj osi možemo automatizirati. Na glavu se fotoaparat pričvršćuje pomoću pločice koja se ušarafljuje u tijelo fotoaparata. Pločica može ići i na držač objektiva (stopalo) ako se radi o dužem teleobjektivu. Time se fotoaparat na stativu drži u ravnoteži.

Kuglaste glave (ali i pan-tilt) imaju mogućnost okretanja fotoaparata u okomit položaj. Međutim, tim se okretanjem teško na brzinu dolazi do prave okomice. Prije nekog vremena investirao sam u L-držač (L-bracket) s ugrađenim pločicama za quick release sistem. Prema preporuci odabrao sam Manfrottov model MS050M4-Q2 (nevjerojatno kako imaju komplicirane nazive za svoje proizvode) koji je doduše papreno skup (oko 1,100 kn) ali htio sam izbjeći poluproizvode iz Kine kakvih sam se već nakupovao dosta. Dakle, taj L-držač je u pejzažnoj fotografiji apsolutni heroj. Okomiti kadar se napravi brzo, bezbolno i kvalitetno. Fotoaparat ostaje u ravnoteži, a i panorame iz okomitih kadrova se lakše spajaju jer je paralaksa puno manja.

manfrotto_bracket

Još i još stativa…

Kao da mi nije dovoljan jedan. U mojoj obitelji odnedavno su još dvije prinove, dva manja stativa koje za sad nisam stigao testirati. Normalno, opet su to Manfrotto stativi. Jedan je minijaturni Pixi kodnog naziva MTPIXIEVO-BK (oko 320 kn) koji će mi zbog super-kompaktnosti biti uvijek u torbi kao mali stolni stativ. Drugi je model BeFree advanced kodnog imena MKBFRTA4RD-BH (oko 1,600 kn) koji je super-lagani, manji, prijenosni, ali opet dosta visok i prilagodljiv stativ koji ću vući na neka neobavezna putovanja gdje neće biti fotografiranja u full-uber-max-total-modu, ako me razumijete. Znači za izletiće.

Za mene, očito, stativi jesu. Stativ-freak.