Elementi planiranog + elementi sreće = dobra kompozicija

Na dva ću primjera s iste lokacije snimanja objasniti kako se stvari ponekad poklope u korist fotografa. Naime, uza svo planiranje, istraživanje terena i studiranje likovnih i vizualnih potencijala lokacije, postoje i elementi sreće i čudesnog (čitaj: magijskog) poklapanja koji mogu pridonijeti dobroj kompoziciji. Ok, sreća se može tumačiti i kao ono neplanirano, ali mi ljudi volimo metaforu i čuda da se dese. Lokacija koju sam odabrao za ovaj blog je Mađerkin breg u Međimurju, jedan živopisni vidikovac koji posjećujem dosta često otkako su mi prijatelji otkrili njegove čari. Zbog svojeg je terasastog oblika i vijugavoga prostiranja vizualno vrlo zanimljivo mjesto.

Tijekom zime posjetio sam Mađerku s prijateljem. Zanimljivo izgleda u svako godišnje doba, pa tako i u razdoblju kad je prekrivena snijegom. Mi smo bili na lokaciji u vrijeme svježega snijega kad je cijeli brežuljak bio prekriven bijelim pokrivačem i snimio sam ja dobre kadrove, ali ništa posebno spektakularno. Više, onako, studije. Na tome sam snimanju prvi put vizualno istraživao lokaciju i to u dosta dubokome snijegu, niskoj temperaturi i snažnom vjetru. Manje-više sam znao što me čeka, malo iznenađenje bio je vjetar, ali imao sam (osim debele jakne, rukavica, šala i kape) spremnu i najlonsku vjetrovku i najlonske hlače koji su me spasili od neugodnog smrzavanja. To i nije bilo previše čudesno.

blog_header_elementi_srece (1)
Zimski blues

Na sljedećem fotkanju nekoliko dana kasnije (kad sami snimio „Zimski blues“) bio sam spreman – oboružan informacijama, planovima, predviđenim pozicijama, toplijom odjećom i sl. Međutim, nisam planirao da će sunce istopiti snijeg na okomitim dijelovima terasa i da će hladovina (tj. kut prema suncu) sačuvati snijeg na horizontalnim dijelovima terasa. Naravno, i debljina snijega je u pitanju, na horizontalnim dijelovima zadržalo se više snijega. Kad sam automobilom dolazio na lokaciju, u cijeloj utrobi mi je titralo, znao sam da taj dan moram biti teži slučaj fotografskog tupsona da ne snimim nešto dobro. Element sreće (jer tad je bilo za mene više sreće nego pameti) osigurao mi je zaista drukčiji kadar. Bijeli snijeg i tamna zelenkasto-smeđa trava odmah su mi u glavi bili prebačeni u kontrastnu crno-bijelu kombinaciju koja zbog poklapanja nekoliko vizualnih elemenata stvara snažnu grafičku kompoziciju. Jednolično sivo nebo, usamljeno stablo u silueti, linije snijega izolirane tako da čvrsto zaokruže kompoziciju i učine ju jednostavnom i vizualno zanimljivom – voila.

blog_header_elementi_srece (2)
Mliječni put

Druga kompozicija nastala je tijekom jednog noćnog snimanja na istoj lokaciji, ali tijekom ljeta. Poklopilo se da je noć bila tamna jer je Mjesec zašao zajedno sa Suncem tako da su datum snimanja i ti dobri noćni uvjeti dio plana. S dobrom prognozom imao sam ipak samo sreću. Na lokaciju sam došao još u vrijeme zalaska, međutim, nebo je bilo praktički bez oblačka što je za zlatni sat loše, ali je izvrsno za noćna snimanja. Automobil sam parkirao u podnožju brijega jer je jedno lokalno astronomsko društvo najavilo promatranje noćnoga neba zbog velike aktivnosti Perzeida (suze sv. Lovre) – dakle, da ne kvarim noćni vid drugima. Na brijegu je tu noć bilo posebno živo, iako dečki s teleskopom nisu došli. Stalno je bilo pedesetak ljudi gore, i naravno da su dolazili na vidikovac svjetleći automobilima. Osim toga, gotovo svi su imali sa sobom jake svjetiljke i s lakoćom koja zapanjuje blještali su mi njima u oči. Puno su mi puta zbog toga pokvarili kadar a i noćni vid. Iako nisam predviđao da će biti toliko svijetljenja, odlučio sam iskoristiti to svjetlosno zagađenje u svoju korist. Koristio sam krivulju ceste kao likovni element koji sam pojačao svjetlećim automobilima koji se penju na vidikovac. Osim toga automobili su osvjetljavali i terase. Kad sam se s vidikovca šljunčanom cestom vraćao prema svojem automobilu, snimao sam kadrove i uspio iskoristiti paljenje farova na brijegu kao svjetlo za prednji ili srednji plan. Zadnji kadar koji sam snimio te noći jedan mi je od najdražih. Zbog velike tame teško sam mogao kadrirati jer live view nije pokazivao sliku, a kroz tražilo se nije vidjelo dovoljno dobro, odlučio sam okrenuti fotoaparat prema sjeveru i Mliječnoj stazi i iskoristiti šljunčani put kao liniju vodilju u dubinu kadra. Tu je drvo u prednjem planu, šumarak na suprotnom brijegu u srednjem planu. Fino složim kadar i napravim testnu snimku i onda netko na vrhu brijega opet uključi svjetlo na automobilu. Tad odlučim da ću to svjetlo iskoristiti u kadru. Kombinirao sam ga s dosvjetljavanjem lijevoga brežuljka, stabla i šljunčanoga puta u prednjem planu svojom lampom i već u drugoj ekspoziciji sam ga uspio dobro izjednačiti. Internacionalna svemirska stanica (koju nisam baš primijetio jer je bila dosta nisko na horizontu) nenadano mi je ušla u kadar i pridonijela kompoziciji. Iscrtala je liniju koja pokazuje na stablo i donekle prati brežnu kosu. Element sreće opet. I ta svemirska stanica (ISS) i uključeni farovi automobila jako su oživjeli, dinamizirali sliku. Linije su se sjatile prema stablu kao prema nekoj žarišnoj točki, a ona dalje oko odvede prema Mliječnoj stazi. Naravno, stablo sam u kadru namjestio prema položaju mliječnoga puta za koji sam znao poziciju (kretanje) već prije dolaska na snimanje jer sam ju provjerio na svojoj mobilnoj aplikaciji.

Zapravo, svaka posebna fotografska kompozicija ima neke elemente planiranog, utvrđenog i logičnog, ali i barem jedan ili dva elementa sreće. Plan može biti dobar, može biti i loš. I sreća može biti dobra ili loša. I to uvijek ide ruku pod ruku.